Gotovo trećinu života provedemo spavajući. Nekima je to vrijeme ispunjeno živopisnim snovima, neki imaju noćne more, neki su uvjereni kako uopće ne sanjaju, a neki (ma koliko to čudno zvučalo) odlaze na spavanje kako bi se u snu – probudili. Ovi posljednji nazvaju se još i oneironautima (od grčkog “istraživači snova”) ili lucidnim sanjačima.
Jedan od najpoznatijih oneironauta je američki znanstvenik Steven LaBerge, osnivač Instituta za lucidno sanjanje u Californiji. “Lucidni sanjači mogu svjesno utjecati na događaje u snu”, objašnjava LaBerge, “Mogu stvarati i preoblikovati objekte, ljude, situacije, svjetove, čak i sami sebe. Prema standardima fizičke i društvene stvarnosti, mogu činiti nemoguće.”
No krenimo redom…

Što je to lucidan san?

Lucidan san je san u kojem je čovjek svjestan da sanja.
Većina ljudi je imala naznake lucidnosti u snu barem jednom u životu. Najčešće se to događa kada sanjamo da nam prijeti neka opasnost pa se shvativši “da je to samo san” brže bolje odlučimo probuditi. Ali, ako je to samo san, a mi smo ti koji sanjamo, zašto umjesto da se probudimo ne bismo odlučili nastaviti sanjati? Ovaj put – ono što želimo.

Znanstveni dokaz

Osim subjektivnih doživljaja, postoje i čvrsti znanstveni dokazi o postojanju ovog stanja svijesti. Naime, tijekom sanjanja, kao što znamo, tijelo miruje. Međutim, tijekom sanjanja pomičemo očne jabučice. Odatle potječe i naziv – REM faza spavanja (engl. rapid eye movement). U potrazi za dokazom o postojanju lucidnog sanjanja, Dr. LaBerge se sjetio upotrijebiti to kretanje očiju u svrhu signalizacije. Odlučio je prespavati u laboratoriju i sa svojim suradnicima se dogovorio da će, kada se u snu osvijesti, dati dogovoreni znak očima – npr. tri puta lijevo desno i dva puta gore dolje. Tijekom noći snimani su njegovi moždani valovi i pokreti očiju kako bi se utvrdilo u kojoj fazi spavanja će signal biti poslan. Rezultati ovog eksperimenta predstavljali su vrlo značajan pomak u istraživanju lucidnog sanjanja. Dogovoreni signal (što je potvrdio zapis poligrafa) je bio poslan iz REM faze spavanja. Dakle, iz faze u kojoj se događa sanjanje. To je bio čvrsti dokaz da je lucidno sanjanje stvarna pojava, a ne nešto što nam se pričinja.

Pokreti očima su, dakle, poveznica između svijeta budnosti i svijeta sna. Gledamo li u lucidnom snu tenisku utakmicu, naše oči će se iza zatvorenih kapaka ritmički kretati lijevo-desno. Promatramo li polijetanje rakete, baš kao i u stanju budnosti, pogled ćemo upirati prema gore. Pokreti očima korišteni su i kao signalizacija za ispitivanje percepcije protoka vremena u lucidnom snu. Sanjači bi poslali signal, zatim bi određeno vrijeme pričekali (npr. odbrojali bi deset sekundi), a zatim poslali sljedeći signal. Ovakvim i sličnim istraživanjima pokazalo se kako vrijeme u lucidnim snovima teče približno jednako kao i u budnosti. Međutim, je li to tako i u običnim snovima? Ponekad se tijekom jedne noći zna dogoditi da odsanjamo san za koji nam se čini kako traje godinama. “Vjerujem da se taj efekt u snovima postiže istim scenskim trikom koji izaziva iluziju prolaza vremena na filmu ili u kazalištu”, objašnjava LaBerg, “Ako, na platnu ili pozornici, vidimo nekoga kako isključuje svjetlo kada sat otkucava ponoć, a zatim nakon nekoliko trenutaka tame vidimo kako isključuje budilicu dok jutarnje sunce sja kroz prozor, mi ćemo prihvatiti da su prošli mnogi sati, iako znamo da je prošlo svega nekoliko sekundi.”

Tehnike i vježbe

Lucidno sanjanje nije urođeni talent koji imamo ili nemamo, već vještina koju možemo razviti ovisno o našoj želji i ustrajnosti. Prvi korak za one koji žele pokušati lucidno sanjati je poboljšati pamćenje snova. U našoj kulturi ne obraćamo puno pažnje na snove, pa ih nismo navikli pamtiti. Najbolji postupak za poboljšanje dosjećanja snova je početi ih zapisivati. Na taj način im pridajemo značaj, što rezultira boljim pamćenjem snova. Zatim, tu postoje različite tehnike kao što je npr. “traženje znakova sanjanja” tj. pojava kojih u budnom stanju nema. Npr. – sanjamo kako letimo ili razgovaramo s pokojnom bakom. Takve stvari nas upozoravaju da se radi o snu. Radeći spisak pojava ili situacija koje često sanjamo i koje nam govore – ovo je san, ovo nije moguće u stanju budnosti, stavljamo naglasak na njih. Naučivši opažati znakove sanjanja, možemo si sugerirati da ćemo, kad god se desi ta situacija, zapitati: “Sanjam li ili sam budan?” Sjetimo li se to zapitati u snu, na pragu smo da ga učinimo lucidnim.

Nakon toga, sljedeći korak je testiranje stanja svijesti. Jedan od načina testiranja jesmo li budni ili sanjamo je poskočiti u zrak. Ostanemo li u zraku malo duže nego što je prirodno – sanjamo! Zatim, moguće je probati nešto pročitati. Obično, ako u budnom stanju pročitamo nešto, okrenemo se pa za par sekundi opet probamo pročitati, tekst je tu. U snovima, kada pokušamo dva puta pročitati istu stvar, obično se pojavi nešto drugo – promijeni se tekst ili nikako ne možemo razaznati slova. “Jednom sam se probudio iz sna u kojem se moja kontaktna leća ispavši mi iz oka, unmožavala poput neke vrste super-protozoe”, piše LaBerge, “Riješio sam da ću ubuduće u takvim snovima zapaziti tu mutantnu leću kao znak sanjanja. I stvarno, postao sam lucidan u dvanaestak snova prepoznavši tu naročitu neobičnost. Svatko od nas ima svoje vlastite osobne znakove sanjanja, iako su neki od njih opće poznati, kao što je slučaj kada idemo na posao u pidžami. Primjeri tuđih znakova sanjanja mogu vam pomoći pri prepoznavanju svojih vlastitih, ali upamtite da će vaši znakovi sanjanja biti isto toliko jedinstveni kao što ste i vi sami.”

Blagodati lucidnog sanjanja

Nećemo li se osjećati umorni nakon što smo bili “budni” unutar sna? “Lucidno sanjanje je obično upravo isto tako odmarajuće kao i nelucidno sanjanje”, objašnjava LaBerge, “Budući da lucidni snovi imaju tendenciju da budu pozitivna iskustva, u stvari se nakon njih možete osjećati ojačani. Koliko umorni se osjećate nakon nekog sna ovisi o tome što ste u snu činili – ako ste se do iznemoglosti nelucidno borili sa frustrirajućim situacijama, vjerojatno ćete se osjećati umornijim nego ako ste u snu shvatili da je to san i da vaše svjetovne brige u snu nisu važne.”

“Vjerojatno jedini ljudi koji ne trebaju eksperimentirati s lucidnim sanjanjem su oni”, smatra LaBerge, “koji nisu sposobni razlikovati budnu stvarnost od konstrukta njihove vlastite imaginacije. Inače, učenje lucidnog sanjanja neće učiniti da izgubite sposobnost razlikovanja budnosti i sanjanja. Upravo obrnuto, prakticiranjem lucidnog sanjanja postajemo svjesniji.”

Bezgranične mogućnosti

Ljudi često svoje lucidne snove smatraju najčudesnijim iskustvima u životu. U lucidnim snovima možemo raditi gotovo sve što smo sposobni zamisliti. Možemo naći ispunjenje kako banalnih tako i uzvišenih želja. “Možete izabrati da bančite na orgijskim proslavama, da se uzdižete ka zvijezdama ili da putujete u misteriozne krajeve”, bilježi LaBerge, “Možete se pridružiti onima koji testiraju lucidno sanjanje kao oruđe za rješavanje problema, samoiscjeljivanje i osobni rast. Ili možete istraživati implikacije učenja iz drevnih tradicija i izvještaja modernih psihologa koji nagovještavaju da vam lucidni snovi mogu pomoći da pronađete svoj dublji identitet – tko ste vi stvarno.”

ZA ONE KOJI ODLUČE POKUŠATI LUCIDNO SANJATI:

Par korisnih savjeta…

– Koliko često se upitate: “Jeli ovo san?” Jeste li baš potpuno, sto posto uvjereni kako upravo sada ne sanjate ekran i retke koje čitate? Ako si nikada ne postavljate to pitanje dok ste budni, kako ćete ga se sjetiti postaviti dok sanjate? Naviknete li se barem pet do šest puta dnevno zapitati sanjate li, tu naviku ćete ponijeti i u svijet snova. Jednom ćete se možda zapitati i odgovor neće biti “ne”, već: “Ne mogu vjerovati… Zaista se dogodilo! Ja sanjam!”
– Prije spavanja, nakon što ste “izoštrili svoju želju” za lucidnim sanjanjem, duboko se opustite. Preporučljive su vježbe progresivne relaksacije i abdominalnog disanja.
– Kako biste poboljšali prisjećanje snova, namjestiti budilicu da vas probudi u vrijeme kada najvjerojatnije sanjate. Budući se REM periodi pojavljuju u približnim intervalima od devedeset minuta, prikladno vrijeme će biti umnošci od devedeset minuta od trenutka kad ste legli na spavanje. Usmjerite se na kasnije REM periode namještajući budilicu na četiri i pol, šest ili sedam i pol sati nakon što ste otišli na spavanje.
– Želite li se zaista potruditi, preuredite vrijeme vašeg spavanja. Ako obično spavate od ponoći do šest, ustanite u četiri i ostanite budni dva sata, a zatim se vratite se u krevet i nadoknadite to vrijeme spavajući od šest do osam. Tijekom dva sata odgođenog spavanja imat ćete mnogo više perioda REM-a nego što biste imali spavajući u uobičajeno vrijeme i imat ćete povećanu vjerojatnost lucidnog sanjanja.

Često se događa da ljudi, nakon što čuju ili pročitaju kako je moguće postati svjestan unutar sna, upravo naredne noći dožive svoj prvi lucidan san. Pa, eto, ako već niste, možda je noć koja slijedi upravo savršena za jedno putovanje na mjesec ili, recimo…
No, odaberite sami.

© Sva prava pridržana; Tomica Šćavina